U cilju objektivnog informisanja javnosti, a povodom za nas iznenađujuće krivične prijave, za koju smo saznali iz sredstava informisanja, vezano za ingerencije, hronologiju  i postupanje ove institucije, Agencija za zaštitu životne sredine informiše javnost o sljedećem:

Svjesni činjenice, da gradacija potkornjaka izaziva opravdanu zabrinutost javnosti, a u opštem prisustvu dezinformacija vezano zagradaciju potkornjaka u Nacionalnom parku „Prokletije”, i  potrebi sječe stabala (koja pritom uopšte ne predstavljaja izvor gradacije potkornjaka) nalazimo za shodno da jasno, precizno i argumentovano iznesemo, stručne i naučne argumente za isto:

Gradacija potkornjaka ne počinje iznenada ili bez jasnog biološkog i ekološkog konteksta.

Da bi populacija “prešla” kritični prag brojnosti, mora postojati prethodna baza — tzv. reproduktivni materijal, odnosno veliki broj posječenih stabala, oslabjelih stabala, zatim suša, klimatski stres ili drugi faktori. Uz povoljne klimatske uslove, takav „materijal“ omogućava brzo umnožavanje i prelazak u fazu gradacije. Dakle, gradacija je posljedica dugotrajnog procesa, a ne izolovana pojava koja se „pojavila sama od sebe“. Razumijevanje uzroka je presudan faktor u određivanju efikasnih mjera — a ne površna i pogrešna pretpostavka, da masovna sječa može jednostavno „iskorijeniti“ problem.

Svjetske i evropske studije o suzbijanju gradacija potkornjaka (između ostalih, navodimo: Wermelinger 2004, Seidl et Rammer, 2016; Hlásny et al, 2021; Pietzsch et al. 2021) dosljedno pokazuju da:
sanitarna sječa ima efekta samo u vrlo ranoj fazi infestacije, kada je broj žarišta ograničen;
u fazama koje prevazilaze gradacioni prag brojnosti, sječa ne može zaustaviti gradaciju na širem prostoru;
klimatski faktori (toplotni stres, suv period) imaju značajnu ulogu u održavanju populacionih talasa.
Agencija za zaštitu životne sredine, iako po Zakonu o zaštiti prirode nema neposrednu zakonsku nadležnost za obavljanje šumarskih fitosanitarnih mjera, dobrovoljno je stavila svoje znanje i kapacitete na raspolaganje da bi doprinijela suzbijanju gradacije. To je omogućilo da se, tokom dvije sezone monitoringa i primjene feromonskih  klopki, ostvare konkretni rezultati u smanjenju brojnosti potkornjaka — što pokazuje da stručne, ciljane, naučno utemeljene mjere mogu dati rezultate tamo gdje sječe to ne mogu. Broj ulovljenih potkornjaka u 2024 godini je bio 14.300.760 jedinki a u 2025 godini 5.809.749 jedinki. Međutim, važno je naglasiti da Agencija nije i ne može biti nosilac šumarskih sanitarnih intervencija, jer takvu nadležnost Zakon ne predviđa. Svako insistiranje na primjeni sječe kao da je to „zakonska dužnost“struke, nije utemeljeno u pravnom okviru i otvara prostor za pogrešne prakse i rizike. To je dodatni dokaz da ciljano praćenje i praćenje trendova, ima veći efekat od masovne, netargetirane sječe, naročito u zaštićenim područjima gdje svaka intervencija mora biti strogo opravdana.
Nacionalni parkovi su područja gdje upravljanje, mora prije svega poštovati prirodne procese i biodiverzitet. Sprovođenje masovne sječe bez jasnih i naučno utemeljenih efekata, ne samo da ne rješava uzrok problema, već stvara dodatne ekološke rizike kao što su fragmentacija staništa, povećanje erozije, smanjenje količine mrtvog drveta — što neposredno ima negativan uticaj na biodiverzitet.

U trenutku kada se pitanje gradacije potkornjaka u Nacionalnom parku „Prokletije“, pokušava predstaviti kao posljedica navodne neaktivnosti ili nezakonitog postupanja, dužni smo jasno i argumentovano saopštiti sljedeće:

Insistiranje na masovnoj sječi kao „jedinom rješenju“ predstavlja pojednostavljivanje kompleksnog biološkog problema i zanemarivanje savremenih naučnih saznanja.

Postupanje nadležnih organa u ovom slučaju, bilo je zasnovano isključivo na važećem zakonskom okviru. U zaštićenim područjima svaka intervencija mora biti planska, obrazložena i utemeljena na prethodnim analizama. Bez preciznih mapa žarišta, procjene zahvaćenih površina, procjene suve drvne mase i jasno definisanih lokacija i obima radova, ne postoje zakonski uslovi za odobravanje sječe.

Posebno zabrinjava činjenica da se protiv institucije koja je postupala u skladu sa zakonom i principima zaštite prirode pokreću krivični postupci, mimo jasnih nadležnosti i bez uvažavanja stručnih činjenica. Kriminalizacija stručnog mišljenja i zakonitog postupanja predstavlja opasan presedan i pokušaj da se odgovornost za kompleksan ekološki problem, prebaci na instituciju čija je primarna obaveza zaštita prirode, a ne sprovođenje šumarskih operativnih radova.

Podsjećamo da su nedavne revizije ukazale na sistemske slabosti u borbi protiv bespravne i prekomjerne sječe šuma, uključujući nedostatak koordinacije, kontrole i jasnih mehanizama upravljanja. Upravo zbog takvog institucionalnog konteksta, insistiranje na neselektivnoj sječi bez potpune dokumentacije i jasne procjene uticaja na biodiverzitet bilo bi suprotno principima odgovornog upravljanja prirodnim resursima.

Crna Gora, kao ekološka država, ima ustavnu obavezu da šumske ekosisteme posmatra kroz njihovu multifunkcionalnu vrijednost. Svaka odluka koja zadire u zaštićena područja mora biti vođena dugoročnim interesom očuvanja prirodnog kapitala, a ne kratkoročnim ekonomskim pristupom.

Odbrana zakonitosti i struke nije opstrukcija — to je obaveza!

Uvjereni smo da će činjenice, nauka i važeći pravni okvir jasno pokazati da je postupanje bilo odgovorno, zakonito i u najboljem interesu zaštite prirode.